BiH: Dodikov poslednji napad na Srbiju

Piše: Slobodan Vasković

Republika Srpska ponovo je napadnuta, ugrožena, opstanak joj je neizvjestan... blablablabla..., klikće egzaltirano režim Milorada Dodika, dok njegove apologete iz minute u minutu izbacuju kataklizmične političke rasplete, prema kojima će ovaj entitet u najskorije vrijeme nestati.

 
Kao ni do sada, u sličnim prilikama, Režim nije eksplicitno upro prstom u neprijatelja, ali ga je ovaj put lako, čak prelako, prepoznati: neprijatelj je Srbija, njen državni vrh koji predvode Tomislav Nikolić, Ivica Dačić i Aleksandar Vučić. Provejava to iz svakodnevnih istupa, kako Dodika, tako i njegovih lakeja, što sladostrasno zbore o nestanku RS u tolikoj mjeri, da se veoma teško oteti utisku da jedva čekaju njen kraj.
 
Dodik je naredio frontalni napad na Srbiju i u toku je svojevrsna verbalna agresija na tu državu, u kojoj učestvuju sve poluge Režima – od „intelektualnih“, preko političkih, pa do vjerskog krila, koje predvode episkopi Grigorije i Amfilohije (sa Atanasijem kao dijelom tima). Generalisimus je lično Dodik, koji posljednjih nedelju dana produkuje seriju otrovnih intervjua u srbijanskim medijima, pokušavajući da unese razdor između naroda i državnog vrha Srbije svojim lažnim zaklinjanjem u Kosovo i još laživijim pričama o sopstvenom sukobu sa međunarodnom zajednicom.
 
Dodik svjesno sije mržnju po Srbiji u ključnim političkim trenucima po tu zemlju, neskriveno pokušavajući oslabiti tamošnji državni vrh u pokušaju da spasi od Kosova što se spasiti može. Iz sebičnih ličnih razloga.
 
“Međunarodna zajednica je, po pitanju KiM, ponižavala Srbiju i Srbe, i to neće stati samo na Kosovu. Moj odnos po tom pitanju je bio jasan, i kad su o tome ćutali i ovdje - da sjever Kosova ostane u sastavu Srbije… I dalje mislim da bi to bilo fer rešenje, jer bi se Srbi tako osjećali da nisu poniženi i bačeni na dno. Napori međunarodne zajednice za ponižavanjem srpskih zemalja neće stati samo na Kosovu", rekao je Dodik za B92, vješto provlačeći tezu da su “Srbi poniženi”, kako bi na taj način podvukao debakl Nikolića, Vučića i Dačića u “Briselskom sporazumu”.
 
Otišao je korak dalje na “naučnom” skupu pod nazivom “Srbija i Republika Srpska - stari i novi politički izazovi” u Beogradu, kojem nije prisustvovao niko bitan iz vlasti Srbije.
 
“Kosovo je suštinska odluka organa Srbije, svidjelo se nama to ili ne... Ako ikada Srbija prizna Kosovo, teško da će to učiniti Srpska”, rekao je Dodik, izigravajući Šumadinca većeg i od Tome.
 
Dodikov kućni ideolog Nenad Kecmanović na tom skupu bio je još eksplicitniji, uvodeći u javni prostor mogućnost “dubinske izdaje Srbije”. “Izvjesno je da je na dnevnom redu rušenje Srpske, ali ne i način na koji se to namjerava učiniti. Opstanak, prije svega, zavisi od toga kako će se ponašati RS, ali i kako će se postaviti Srbija…Nismo valjda do toga došli da će Sarajevo preko Beograda rušiti Srpsku?!”, zapitao se “naivni” Kecmanović.
 
“Konačni udarac” Srbiji i njenom vrhu “zadao” je Dodikov džepni istoričar Čedomir Antić izjavom: “RS se održala na ideji koja je dominantna, a to je težnja za očuvanjem slobode, dok u Srbiji takav osjećaj ne postoji. Srbija podsjeća na narkomana koji polako prodaje sve za još droge, a na kraju uništava i sopstveni život”.
 
Svi ovi napadi na Srbiju, kombinovani su sa dejstvom “vjerskog krila”, (episkopa Amfilohija, Atanasija i Grigorija), koji su porušili sve crkvene kanone brutalno se obračunavajući sa rukovodstvom Srbije. Otvoren im je i ogroman prostor u režimskim medijima u RS, gdje svakodnevno ukazuju na (izmišljenu/umišljenu) izdaju, prodaju i opasnosti koje stižu od Nikolića, Vučića i Dačića.  
 
Nesporno je da je na djelu potpuna vulgarizacija odnosa Srbije i Republike Srpske i nesporno je da je izvorište te vulgarizacije u Banjaluci. Pitanje je koji su razlozi, preciznije razlog?
 
On se zove Milorad Dodik i njegova politička sudbina, koja će, kako stvari stoje, biti zapečaćena na narednim izborima. Vrh Srbije ne podržava Dodikove “lične talove”, koje on već godinama skriva lažnom velikosrpskom nacionalističkom retorikom. Dodik nije nikakav nacionalista, velikosrbin još manje; on je beskrupulozni špekulant koji je, bez imalo griže savjesti, rasprodao sva bogatstva ovog entiteta, očerupao i oglodao RS, zajedno sa svojom zelenaškom kamarilom, do gole koske, prikrivajući taj necivilizacijski, neljudski, antinarodni, kriminalni pir “velikim” riječima o Naciji, Narodu, Pravoslavlju, Srpstvu, Junaštvu…
 
Dodik je stvorio kvazielitu sastavljenu od sjecikesa, hohštaplera, prevaranata, kriminalaca, mafijaša, i raznog drugog šljama, koji je njegovih sedam godina na vlasti naplavilo u ovaj entitet, a sada je to Carstvo poroka teško ugroženo, promjenom vlasti u Srbiji i, što je i najvažnije, promjenom političkog kursa te zemlje.
 
Rukovodstvo Srbije ne namjerava da se sa cijelim svijetom sukobljava da bi Dodik i njegove elitne pljačkaške jedinice mogli do kraja raskrčmiti RS. Popravljanje odnosa Beograda sa zvaničnim Sarajevom, koje, suštinski, znači da Srbiji ne pada na pamet da dijeli BiH (ali niti da je centralizuje) potpuno je urušilo Dodikovu “antibeha” politiku. Dodik je sa svojim ispraznim larmanjem uplivao u prazan prosor u kojem nema nikoga od “ozbiljnih igrača” da ga vidi i čuje. Riječju, Dodik je ostao bez politike, kojom je godinama krio sve užase što ih je stvorio u RS i sada se osjeća kao riba na suvom, bez nade da će ga srpski vrh ubaciti u svoje političke vode, kao što su to činili impotentni saradnici političkog evnuha Borisa Tadića, koji su, gore od najvećih srpskih neprijatelja, opljačkali Srbiju.
 
Sa nekoliko laganih, ali veoma efikasnih poteza državnog vrha Srbije (izvinjenje predsjednika Nikolića, sastanci sa predsjedništvom BiH u Beogradu i Istanbulu, posjete Dačića i Vučića Sarajevu i Zagrebu, sastanci Dodika i Nikolića “bez slike i tona”, izostanak bilo kakvog susreta Vučića sa Dodikom, sem jednog protokolarnog…), Dodik je vraćen u gabarite koji mu i pripadaju - više ne igra nikakvu regionalnu ulogu, već je sveden u okvire BiH.
 
Uz to, brojne istrage koje vode srbijanski organi obuhvatile su Dodikove bliske prijatelje (Miroslav Mišković, Dragan Đurić, Danko Đunić, Slobodan Stanković…), kao i samog čelnika ovdašnjeg Režima, a samo je pitanje trenutka kada će u javnost provaliti brojni dokumenti  o nezakonitom poslovanju čelnika SNSD-a u Srbiji.
 
Upravo ovo su razlozi zbog kojih je Srbija postala neprijatelj i zbog kojih kompletan režim bezobzirno atakuje i vrši agresiju na tu zemlju. Jednostavnije rečeno, oni žele da odbrane sebe i kriminalnu oligarhiju koju su uspostavili u RS, ne prezajući pri tom ni da ucjenjuju Srbiju destruktivnim djelovanjem i potkopavanjem Briselskog sporazuma i međunarodnih političkih prioriteta te zemlje, koji više, na svu sreću, ne sežu samo do Laktaša i kafane “Kaldera”, već do Moskve, Vašingtona, Brisela, Londona…  
 
Dodikove apologete, kućni ideolozi, džepni istoričari, crvene vladike i ostali šljam koji ga prati u jednom su u pravu: Srbija hoće da ukloni Dodika! Tu nema dileme, a rat koji su započeli da bi to spriječili je izgubljen, jer režimski ugojeni vojnici možda mogu nanijeti neku dnevnopolitičku štetu zvaničnom Beogradu, ali Srbiju ne mogu pobijediti. Zato je ovo zadnji “Neprijatelj” protiv kojeg se bore.
 
“Opozicione” stranke iz RS, u skladu sa filozofijom ulične kamenjarke, šute na sve Dodikove udare po Srbiji. Jajare kakvi jesu (čast pojedincima), čekaju rasplet ovog sukoba, dobro sakriveni iza vlastitih strahova od Dodika i još bolje ušuškani visokim platama u entitetskim, državnim i stranačkim strukturama, koje u ovoj zemlji dobijaju i “opozicionari” (što se prečesto zaboravlja), a ne samo pripadnici vladajuće kaste.    
 
Njihovo ćutanje je odraz njihovog kukavičluka i potpunog izostanka bilo kakve suvisle ideje/vizije/programa/platforme, a nereagovanje na vulgarizaciju odnosa Srbije i RS pokazuje da oni nisu nikakva alternativa ovoj vlasti, već se, sticajem okolnosti, nalaze na suprotstavljenoj strani. (Oni će, nažalost, nakon 2014. godine biti vlast, ali šta da se radi, postoji to što postoji i ispod tog gubera se ne može).
 
Ali, bar su ćutali i nisu otežavali vrhu Srbije u pregovorima sa Prištinom.
 
Istina, Mladen Bosić, lider SDS-a, oglasio se povodom tih dešavanja vrlo vrlo oprezno, a na pitanje kako ocjenjuje “Briselski sporazum” rekao je: “To je maksimum koji je Srbija mogla da dobije, jer su njeni pregovarači na te razgovore išli praktično bez ikakvih argumenata. Argumenti su mnogo ranije izgubljeni, jer je Kosovo pod kontrolom NATO-a i Evropske unije. Drugo je pitanje da li je bio pravi trenutak za otvaranje tih pregovora i konačno rješavanje kosovskog problema, ali o tome odlučuje državni vrh Srbije i na njima je odgovornost u vezi sa tim šta će se dešavati sa Srbijom i srpskim narodom na Kosovu i Metohiji. Lako je situaciju posmatrati iz pozicije kada nemate nikakvu odgovornost i zato ne želimo da dolivamo ulje na vatru, iako apsolutno razumijemo strah Srba sa sjevera Kosova, ali vjerujemo da će Srbija naći način da ih zaštiti i omogući im normalan život”.
 
Bosić nije dolivao ulje na vatru, ali nije ni podržao sporazum koji je Srbija sklopila sa Prištinom, ostavljajući tako prostor i za lični negativan stav prema tom dokumentu.
 
Međutim, nije Bosić izišao u javnost kako bi se na bilo koji način suprotstavio Dodikovoj agresiji na Beograd, već da bi “oprao” političke pacere iz sopstvenih redova, koji su oštro napali “Briselski sporazum”, ne birajući riječi o rukovodstvu Srbije.
 
Između ostalog, ti visoki funkcioneri SDS-a su, na društvenim mrežama,  ustvrdili da u državnom vrhu Srbije “ne znaju šta im je nacionalni cilj”, potom da “baš briga Srbiju za nas (Srbe u BiH, op.aut.), te da se “Srbija dijeli iznutra”. 
Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije je u svom intervjuu na B92 iznio gotovo identične stavove ovima koji su iznijeli funkcioneri SDS, a slične stavove protiv državnog vrha Srbije plasira i Milorad Dodik, tako da se mogao steći utisak da SDS zajedno sa SNSD-om napada Beograd, što Bosiću, očito, nije bio interes, te je brže-bolje nastupio u javnosti sa svojim lajt kvalifikacijama.
 
Ova slika djelovanja SDS-a ukazuje vrlo precizno da upravo ta stranka ne zna šta im je nacionalni cilj (a ne vrh Srbije), čim je sebi dopustila da o ovako kompleksnim, izuzetno važnim političkim dešavanjima, (što pregovori Beograda i Prištine jesu), dozvoli frontalnim političkim neznalicama iz sopstvenih redova da pljuju po Beogradu i plasiraju svoje sulude, plitkoumne, “vizije”, lupajući kao “Maksim po diviziji” i doživljavajući to kao “odbranu” nacionalnih interesa.
 
I ova slika samo je djelić mozaika koji ukazuje da je glavna “opoziciona” stranka “operisana” od bilo kakvih političkih znanja i umijeća, te da djeluju stihijski, ispaljujući jeftine parole, koje bi kao trebale da pokažu svu smislenost “koncepta” koji nude. A koji, suštinski, ne postoji.
 
Sam Bosić ne može se ubrojati u to jadno jato, ali njegov problem je što je on to jato oformio. Pa sa njima leti od gluposti do budalaštine, pokušavajući, usput, da se dočepa bar pola kile gravitacije.

DONACIJE - PAYPAL

DONACIJE - Paypal

HIT KNJIGA !!!



MEDIJSKI PARTNER


Kontakt

Newsletter

Primajte naše vesti:

Prvi nezavisni onlajn multimedijalni projekat u Srbiji i regionu. Onlajn magazin, radio i TV u službi istine, naroda i pravde. Reporter je otvoren za saradnju sa svim zainteresovanim subjektima na polju reklamiranja, razmene linkova i sadržaja i svakom drugom polju objektivnog, nadstranačkog, nepristrasnog i slobodnog novinarstva.

Reporter je član Mreže onlajn medija Srbije (Serbian Media Network) i Udruženja onlajn novinara Srbije (UONS)

Udruženje onlajn novinara Srbije - UONS

OSNIVAČ:

Reporter Media Agency

REPORTER © Nezavisni onlajn magazin * Beograd,SERBIA

Create a free websiteWebnode